Petrijanec
Život starog naselja na području Petrijanca poznat nam je od IV.stoljeća, ali dalje od polovice srednjeg vijeka ima o životu i naselju vrlo malo podataka. Povijesna je činjenica da se poslije raspada rimskog carstva nastavio život u ovim krajevima.
Međutim, sve što je bilo izgrađeno u rimsko doba, kultura i civilizacija, nestajalo je dolaskom drugih naroda. Vrlo malo tragova ostavili su slavenski narodi koji su naseljavali Panoniju. Urne s pepelom, predmeti stare slavenske keramike koji su pronađeni na širem području Varaždina govori nam da su ovdje živjeli. Zbog međusobnih ratova, poplava i drugih elementarnih nepogoda plemenska sjedišta su se pomicala na sigurnija mjesta. Na njima su već potkraj 14.stoljeća počeli graditi utvrde, pa su tako na ovom području nastali Vinica grad i Križovljan grad. Grad Varaždin postaje već u 13.stoljeću (1209.) prvim kraljevskim i slobodnim gradom.
Petrijanec je u to vrijeme bio malo naselje od svega nekoliko kuća. Stanovništvo se bavilo poljodjelstvom i stočartsvom, zadržavši kulturu, civilizaciju i poprimivši katoličku vjeru. U starim dokumentima iz 1398. godine više se ne spominje Bučina već se mjesto zove po crkvi sv. Petra. Tadašnja Bućina ili sv. Petar je pripadao viničkom posjedu vlastelina Hermana Celjskog. U dokumentu o predaji posjeda kojeg je podijelio kralj Sigismund spominju se i naselje Družbinec, Majerje i Plemenitovec (današnja Nova Ves).
Kako se mnogi istraživači nisu mogli složiti da li je ili nije Aqua Viva sadašnji Petrijanec, jedno je ipak istina, a to je da je ovo naselje u svojoj dugoj povijesnoj prošlosti mijenjalo svoje ime i veličinu. Činjenica je da se na ovim prostorima ukrštavaju prometnice još iz rimskih vremena, pa je to utjecalo na razvoj naselja. Prometnica povezuje istok sa zapadom. Već u prvim pisanim Varaždinskim dokumentima mnogo se spominju stare ceste koje su dolazeći iz Srednje Europe preko Ptuja, Petrijanca, Varaždina išle prema Osijeku i Sisku. Stoga bismo mogli prošlost općine podijeliti u četiri karakteristična razdoblja:
– prvo razdoblje – od neolita do zaključno s 4. stoljećem
– drugo razdoblje – srednji vijek do zaključno 17. stoljeća
– treće razdoblje – intenzivno vladanje i pad gospodarske i političke moći plemstva, od 17. do 19. stoljeća
– četvrto razdoblje – 20. stoljeće
Dragocjeni su nam podaci koji govore o broju domaćinstava i stanovnika Petrijanca. Da bismo dobili vjerniju sliku o veličini sela, usporedit ćemo Petrijanec s Vinicom koja je u neku ruku slovila po svom upravnom i gospodarskom sustavu kao središnje mjesto. Vinica je inače svoj središnji status izborila najviše zbog dobrih obrambenih mogućnosti.
Na prijalazu iz 13. u 14. stoljeće prema nekim podacima Petrijanec je po svom geografskom i demografskom obliku slovio kao selo. Tih godina imao je 29 kuća na 16 selišta, da bi u drugoj polovici 15.stoljeća, točnije 1477. godine, imao 37 kuća i još se zvao selom. Vinica je te godine imala 45 kuća domaćina. Zabilježeno je da Petrijanec tada nije imao niti jednog obrtnika, a Vinica ih je imala 7. Trojica su bili postolari, a po jedan kovač, mesar, kramar (trgovac) i ključar.
Kroz 16. stoljeće broj se smanjio, pa je 1568. godine u Petrijancu na 15 selišta bilo svega 29 domaćinstava. Selišta su inače mjesta gdje su nekada bila sela ili zaseoci. U opisu ovih podataka nađeno je da su dva selišta opisana kao puste (ravničarski prostor koji se u to vrijeme nije obrađivao).
Pojavom turskih osvajanja u istočne krajeve od Slavonije pa sve do Međimurja javlja se nagli val hrvatskih izbjeglica. Njihovim naseljavanjem povećava se stanovništvo, pa se trideset godina kasnije, točnije 1598. godine, naselje Petrijanec spominje kao privilegirano, jer je imalo pravo godišnje održati dva do tri sajma. Ovom povlasticom Petrijanec je stekao pravo na natpis “trgovište”.
Trgovište Petrijanec je krajem 16. stoljeća imalo 34 domaćinstva kmetova, 11 stanara (inkvilina) i 21 građanina. Budući da su kmetska domaćinstva bila brojna jer su živjeli u obiteljskim zadrugama od po tridest i više članova u jednom domaćinstvu, ukupan broj stanovnika bio je znatno veći.
Sedamdesetih godina 15. stoljeća selo je moglo imati oko 200 – 230 stanovnika. U 16. stoljeću broj je znatno opao, tako je 1568. godine u trgovištu Petrijanec živjelo oko 150 do 180 stanovnika, da bi već krajem 16. stoljeća živjelo oko 350 do 400 stanovnika.
Promatrajući ova dva stoljeća, možemo zapaziti da je broj stanovnika u Petrijancu bio dosta neujednačen. Uvjeti razvoja trgovišta različito su se razvijali po pojedinim vlastelinstvima. Pojavom gospodarske i demografske krize trgovištva s nepovoljnim uvjetima počela su zaostajati. Nastala je sveopća seoba na bolja mjesta, tamo gdje su bili bolji uvjeti za život. Jedna su se naselja razvijala, a druga su propadala. Sličan je slučaj bio s Petrijancem i okolicom kada se u jednom trenutku znatno smanjio broj domaćinstava, a time i stanovnika. Razlozi za smanjenje bili su brojni. Najviše zbog bojazni od dolaska Turaka, nepovoljnih klimatskih prilika, nedostataka hrane i učestalih bolesti. Jedna od opakih bolesti koja je znala poharati cijeli zaselak ili selo bila je kuga.
Po strukturi stanovnika možemo zaključiti da su se ovdje počeli razvijati vlastelinski posjedi jer se s jedne strane nalaze kmetovi a s druge strane građani i stanari koji nisu bili odavde, već su obavljali razne dužnosti na gospodarstvima, kao španovi, nadšumari i sl. U 16. st. i sljedećim stoljećima veleposjedništvo se širilo dolaskom starih plemićkih porodica iz Mađarske, Austrije, a nešto manje iz Češke i Slovenije.
U crkvenim dokumentima već u 14. stoljeću spominje se župa Sv. Petar u Buchini (Bučini). Naziv je vjerojatno vezan uz izvor vode koji je odavno postojao u današnjoj ulici Butina na vrtovima kuća. Taj izvor izbacivao je mlaz vodoskoka u visinu od jednog metra, a voda se ulijevala u korito potoka, kasnije nazvanog “Petrijanščica” ili “Petrijančica” koja je prolazila kroz “Zelišće” te kraj “Kolomeje” do majerskih vrtova, pa iza marofske kuće, do majerskog zavoja i uz vrtove u Sračincu i Svibovcu, gdje se ulijevala u Dravu. Kako je voda iz izvora šumila i pravila buku – “bučila je”, pa su mještani rekli da voda “buči”. Prema toj riječi nastala je riječ “Bučina” koja je bila raniji naziv za današnji Petrijanec. Neki od istraživača spominju da bi se mjesto “Bučina” moglo dovoditi u vezu s talijanskom riječi “bucio i bochino” jer je po predaji nekada Drava činila otok. Oblik spomenutog otoka ličio je na lađu ili se pričinjala kao otvorena usta. Kako su valovi i vodena struja udarali u desnu obalu rijeke Drave i prelijevali zemljište, nastalo je močvarno tlo, što ima jezične veze s grčkim korijenom “buto”.
Povjesničari su zabilježili da su u godinama 1472., 1477. i 1483. pojedina sela u velikim požarima potpuno izgorjela. Djelomičnu sudbinu doživio je i Petrijanec, što nam potvrđuju i podaci o stanovništvu. U prvim sačuvanim kanonskim vizitacijama (pregledima crkvenih dokumenata) 1638.godine naselje se zove Petriancz, da bi kartograf Stjepan Glavač upisao 1673. godine u zemljopisnu kartu naziv za Petrijanec pod imenom Petriantzi. Inače stari mještani pored jednine u nazivu sela rabe i množinu Petrijanci, odnosno u lokalnom izgovoru Petranci.
Poljodjelstvo; stočarstvo (svinja, govedo); peradarske farme; veliko uzgajalište pernate divljači (fazan, poljska jarebica, prepelica i dr.); lovni turizam. – Pretpostavlja se da je ondje bila smještena važna antička postaja Aqua Viva, na cesti Poetovio (Ptuj) – Mursa (Osijek) i Poetovio (Ptuj) – Siscia (Sisak). O tom svjedoče nalazi rimskoga sarkofaga, kameni nadgrobni spomenici, ostatci građevina i ceste. Iz Petrijanca potječu i dva nalaza antičkoga novčanoga blaga. Nalaz otkriven 1805., datiran u IV. st., sastoji se od 230 zlatnika kovanih od Hadrijana do Julijana Apostate, dviju lukovičastih fibula, šest narukvica, sedam uokvirenih novčića i jednoga medaljona, a nalaz otkriven 2005., datiran u kraj III. st., sastoji se od 27 735 primjeraka rimskoga brončanog posrebrenog novca kovanoga od Galijena do Konstancija I. i Galerija, te tri srebrna tanjura.
Korijeni općine Petrijanec kao administrativno-upravne jedinice državne vlasti sežu u 19. stoljeće, kada je ona utemeljena u ondašnoj Varaždinskoj županiji i to za naselja: Petrijanec, Družbinec, Majerje, Nova Ves, Sračinec, Svibovec i Zelendvor.
Općina Petrijanec nalazi se u nizini na sjeveru Hrvatskog zagorja. Na zapadu graniči s općinama Cestica i Vinica, na jugu s općinama Maruševec i Vidovec, na istoku s općinom Sračinec, a na sjeveru s Republikom Slovenijom i Međimurskom županijom.